Jutarnja šetnja

Ma nisam šetao što mi se šetalo, nego što sam morao!

Gazi Husrev-begova

Ispred katedrale

Štrosmajerova

Ulica Maršala Tita (prema Markalama)

Penzioneri prekraćuju vrijeme igrajući šaha... u isčekivanju penzije - prethodnu su davno potrošili!

Saborna crkva

Pa neka neko kaže: Turci 'vaki, Turci 'naki!

Edit

       Gledajući ponovo film '' La Vie en Rose'' (biografski film o životu Edit Piaf), moja sjećanja odoše nekoliko godina unazad... 
     Groblje Per Lašez  
Boraviti u Parizu, a ne posjetiti grob Đima Morisona, legendarnog vođe grupe ''Doors''... pa to bi mu ga bilo isto kao boraviti u Memfisu, a ne obići grob kralja roka!? 
I kao što to obično bude, ne ispada baš sve onako kako isplaniramo. Zamišljena posjeta od jedno petnaestak minuta pretvorila se u posjetu od oko dva i pol sata. 
Obiđoh Morisona i spremajući se da napustim groblje, na samom izlazu (ulazu) ugledam tablu sa imenima slavnih ličnosti koje su tu sahranjene. Imena mnogo, a ugledavši ime Edit Piaf istog momenta promijenio sam plan... moram tamo! Zar ne obići slavnu šansonjerku kojoj sam se divio još od vremena djetinjstva kada je tek počeo da se formira moj muzički ''ukus''. U vrijeme njene smrti 1963. imao sam 15 godina.

Sahranjena je na sasvim suprotnom  dijelu u odnosu na Morisona, a idući lagano, šetajući, obiđoh onako usput: Šopena, Iv Montana i Simon Sinjore... i još neke.

Snijeg

  Ne volim zimu nikako, pogotovo ne bez snijega... pa opet kad' malo razmislim... ne volim ni snijeg. Iskreno, pomalo zavidim ovima što žive dvadesetak stepeni južnije.

 Pada već par dana, ono nešto stidljivo, sitno, rijetko, u prekidima, hoće, neće... ne znam da li ga ima desetak cm, sumnjam.
                                    ---

2012. gotovo za isto vrijeme pade ga više od metra... eh, to je bila snježina! Znojio sam se hodajući, a tek lopatajući!?

A ovo sada, šaka jada. Da bih izašao, pometem ovo malo tuge od snijega, pospem malo soli i sve je ok. Ipak, po malo me nervira... Il' nek' prestane, il' nek' padne kako treba! 

Opet nešto kontam, za sada problem rješavam samo metlom.

Ma bolje i to nego lopatom!

Gilda

   Kao veliki ljubitelj latinoameričke muzike i ritmova, ne mogu da ne spomenem  ovu argentinsku zvijezdu i njen predivan glas.

    Gilda - Miriam Alejandra Bianchi je rođena u Buenos Airesu  11. 10.1961. Njena estradna karijera počela je relativno kasno. Ipak, nakon početnih, velikih problema njen uspon krenuo je  vrtoglavom brzinom. U  vrlo kratkom roku postala je muzička ikona Argentine pa i Južne Amerike.

Iznenada kao što se i pojavila na estradnom nebu, nakon samo nekoliko godina vrhunskog rada i popularnosti, njen život se tragično završio. Poginula je u saobraćajnoj nesreći 07.09.1996. u 35. godini života.
I danas, njeni sunarodnjaci sjećajući  je se sa sjetom, pripisuju joj ćak i svetačke zasluge, a njena popularnost i dalje ne blijedi.

Mati

    31.01.2015.

   Na ovaj dan navršava se 21 godina od završetka životnog puta moje majke. Ne, možda to i ne bi bilo tako strašno da je sve išlo svojim prirodnim tokom. Nekako nam dođe kao normalno da djeca sahranjuju roditelje bez obzira u kojoj godini ih smrt zatekne.

 A nju, smrt zadesi ratne 93.  u 72. godini života, bježeći pred četničkim hordama, u selu Višnjica na obroncima planine Čemerno. Nažalost, za nju je to bio preveliki napor... staračko srce nije izdržalo.

Pored nas, svoje troje djece koji nismo mogli biti prisutni, vječno počivalište našla  je  na mjesnom groblju Kruge na Taračin Dolu. Po pričanju njenih komšija i prijatelja  sahranjena je na brzinu uz pucnjavu i zvuke granata za vrijeme borbi na tom terenu, a groblje se nalazilo u sredini.

---

       Dok je bila živa nikada nisam ni pomišljao da bih mogao ostati bez nje, a sada, žalim svaki trenutak koji nismo proveli zajedno. Često, kada mi misli odlutaju do nje, dolazim do istog zaključka:  sa majkom, život je bio mnogo ljepši i jednostavniji, a svaki sekund uz nju, kao najveći praznik.

---

    Potomak je poljskih kolonista, rođena kod Prnjavora 1922. godine, a u Sarajevo je došla davne 1939.  Neizmjerno je voljela ovaj grad, Bosnu i  njene ljude.

                     Neka je slava ženi, majci, a njoj... neka je laka ova zemlja bosanska!

Groblje Kruge - Taračin Do

 Ovo je ostalo od njenog doma  (supruga i ja 1996.)...

... gdje sam pronašao samo ovu čašu

Zbogom prjatelju

    Oprostismo se od Keme sa njegovim pjesmama. Uz pjesmu ''Sarajevo ljubavi moja'' i ''Zemljo moja'' prepustismo ga majčici Zemlji.

Mačor

     Pojavio se negdje pred kraj proljeća prošle godine. Nije bio plašljiv naprotiv, bio je umiljat i volio je da se mazi. Udomaćio se, mazili smo ga i pazili... izrastao je u prekrasnog predstavnika svoje vrste. U dvorište oko kuće, ostaloj sabraći/sestrama nije dozvoljavao pristup, a tragovi tog ubjeđivanja često su se vidjeli na njemu.  
Lovio je on sve: miševe, guštere, ptice, pa i zmije ako bi se ukazala prilika. Donosio je on to pred vrata. Jedne prilike donio je i slijepog miša (šišmiša). Nisam uspio da dokućim s kojim razlogom - da se divimo njegovom lovačkom umijeću ili da mu to termički obradimo jer malo je šta od toga jeo.
I tako, mačka smo vidjeli zadnji put u utorak veče i od tada se više nije pojavio.  Da li će se pojaviti... sumnjam!?