četvrtak, 19. veljače 2015.

Jutarnja šetnja

Ma nisam šetao što mi se šetalo, nego što sam morao!

Gazi Husrev-begova

Ispred katedrale

Štrosmajerova

Ulica Maršala Tita (prema Markalama)

Penzioneri prekraćuju vrijeme igrajući šaha... u isčekivanju penzije - prethodnu su davno potrošili!

Saborna crkva

Pa neka neko kaže: Turci 'vaki, Turci 'naki!

srijeda, 18. veljače 2015.

Edit

       Gledajući ponovo film '' La Vie en Rose'' (biografski film o životu Edit Piaf), moja sjećanja odoše nekoliko godina unazad... 
     Groblje Per Lašez  
Boraviti u Parizu, a ne posjetiti grob Đima Morisona, legendarnog vođe grupe ''Doors''... pa to bi mu ga bilo isto kao boraviti u Memfisu, a ne obići grob kralja roka!? 
I kao što to obično bude, ne ispada baš sve onako kako isplaniramo. Zamišljena posjeta od jedno petnaestak minuta pretvorila se u posjetu od oko dva i pol sata. 
Obiđoh Morisona i spremajući se da napustim groblje, na samom izlazu (ulazu) ugledam tablu sa imenima slavnih ličnosti koje su tu sahranjene. Imena mnogo, a ugledavši ime Edit Piaf istog momenta promijenio sam plan... moram tamo! Zar ne obići slavnu šansonjerku kojoj sam se divio još od vremena djetinjstva kada je tek počeo da se formira moj muzički ''ukus''. U vrijeme njene smrti 1963. imao sam 15 godina.



Sahranjena je na sasvim suprotnom  dijelu u odnosu na Morisona, a idući lagano, šetajući, obiđoh onako usput: Šopena, Iv Montana i Simon Sinjore... i još neke.

utorak, 10. veljače 2015.

Snijeg

  Ne volim zimu nikako, pogotovo ne bez snijega... pa opet kad' malo razmislim... ne volim ni snijeg. Iskreno, pomalo zavidim ovima što žive dvadesetak stepeni južnije.
 Pada već par dana, ono nešto stidljivo, sitno, rijetko, u prekidima, hoće, neće... ne znam da li ga ima desetak cm, sumnjam.
                                    ---
2012. gotovo za isto vrijeme pade ga više od metra... eh, to je bila snježina! Znojio sam se hodajući, a tek lopatajući!?
A ovo sada, šaka jada. Da bih izašao, pometem ovo malo tuge od snijega, pospem malo soli i sve je ok. Ipak, po malo me nervira... Il' nek' prestane, il' nek' padne kako treba! 
Opet nešto kontam, za sada problem rješavam samo metlom.
Ma bolje i to nego lopatom!

nedjelja, 1. veljače 2015.

Gilda

   Kao veliki ljubitelj latinoameričke muzike i ritmova, ne mogu da ne spomenem  ovu argentinsku zvijezdu i njen predivan glas.

    Gilda - Miriam Alejandra Bianchi je rođena u Buenos Airesu  11. 10.1961. Njena estradna karijera počela je relativno kasno. Ipak, nakon početnih, velikih problema njen uspon krenuo je  vrtoglavom brzinom. U  vrlo kratkom roku postala je muzička ikona Argentine pa i Južne Amerike.

Iznenada kao što se i pojavila na estradnom nebu, nakon samo nekoliko godina vrhunskog rada i popularnosti, njen život se tragično završio. Poginula je u saobraćajnoj nesreći 07.09.1996. u 35. godini života.
I danas, njeni sunarodnjaci sjećajući  je se sa sjetom, pripisuju joj ćak i svetačke zasluge, a njena popularnost i dalje ne blijedi.