srijeda, 18. veljače 2015.

Edit

       Gledajući ponovo film '' La Vie en Rose'' (biografski film o životu Edit Piaf), moja sjećanja odoše nekoliko godina unazad... 
     Groblje Per Lašez  
Boraviti u Parizu, a ne posjetiti grob Đima Morisona, legendarnog vođe grupe ''Doors''... pa to bi mu ga bilo isto kao boraviti u Memfisu, a ne obići grob kralja roka!? 
I kao što to obično bude, ne ispada baš sve onako kako isplaniramo. Zamišljena posjeta od jedno petnaestak minuta pretvorila se u posjetu od oko dva i pol sata. 
Obiđoh Morisona i spremajući se da napustim groblje, na samom izlazu (ulazu) ugledam tablu sa imenima slavnih ličnosti koje su tu sahranjene. Imena mnogo, a ugledavši ime Edit Piaf istog momenta promijenio sam plan... moram tamo! Zar ne obići slavnu šansonjerku kojoj sam se divio još od vremena djetinjstva kada je tek počeo da se formira moj muzički ''ukus''. U vrijeme njene smrti 1963. imao sam 15 godina.



Sahranjena je na sasvim suprotnom  dijelu u odnosu na Morisona, a idući lagano, šetajući, obiđoh onako usput: Šopena, Iv Montana i Simon Sinjore... i još neke.

Nema komentara:

Objavi komentar