Mati

    31.01.2015.

   Na ovaj dan navršava se 21 godina od završetka životnog puta moje majke. Ne, možda to i ne bi bilo tako strašno da je sve išlo svojim prirodnim tokom. Nekako nam dođe kao normalno da djeca sahranjuju roditelje bez obzira u kojoj godini ih smrt zatekne.

 A nju, smrt zadesi ratne 93.  u 72. godini života, bježeći pred četničkim hordama, u selu Višnjica na obroncima planine Čemerno. Nažalost, za nju je to bio preveliki napor... staračko srce nije izdržalo.

Pored nas, svoje troje djece koji nismo mogli biti prisutni, vječno počivalište našla  je  na mjesnom groblju Kruge na Taračin Dolu. Po pričanju njenih komšija i prijatelja  sahranjena je na brzinu uz pucnjavu i zvuke granata za vrijeme borbi na tom terenu, a groblje se nalazilo u sredini.

---

       Dok je bila živa nikada nisam ni pomišljao da bih mogao ostati bez nje, a sada, žalim svaki trenutak koji nismo proveli zajedno. Često, kada mi misli odlutaju do nje, dolazim do istog zaključka:  sa majkom, život je bio mnogo ljepši i jednostavniji, a svaki sekund uz nju, kao najveći praznik.

---

    Potomak je poljskih kolonista, rođena kod Prnjavora 1922. godine, a u Sarajevo je došla davne 1939.  Neizmjerno je voljela ovaj grad, Bosnu i  njene ljude.

                     Neka je slava ženi, majci, a njoj... neka je laka ova zemlja bosanska!

Groblje Kruge - Taračin Do

 Ovo je ostalo od njenog doma  (supruga i ja 1996.)...

... gdje sam pronašao samo ovu čašu

Zbogom prjatelju

    Oprostismo se od Keme sa njegovim pjesmama. Uz pjesmu ''Sarajevo ljubavi moja'' i ''Zemljo moja'' prepustismo ga majčici Zemlji.

Mačor

     Pojavio se negdje pred kraj proljeća prošle godine. Nije bio plašljiv naprotiv, bio je umiljat i volio je da se mazi. Udomaćio se, mazili smo ga i pazili... izrastao je u prekrasnog predstavnika svoje vrste. U dvorište oko kuće, ostaloj sabraći/sestrama nije dozvoljavao pristup, a tragovi tog ubjeđivanja često su se vidjeli na njemu.  
Lovio je on sve: miševe, guštere, ptice, pa i zmije ako bi se ukazala prilika. Donosio je on to pred vrata. Jedne prilike donio je i slijepog miša (šišmiša). Nisam uspio da dokućim s kojim razlogom - da se divimo njegovom lovačkom umijeću ili da mu to termički obradimo jer malo je šta od toga jeo.
I tako, mačka smo vidjeli zadnji put u utorak veče i od tada se više nije pojavio.  Da li će se pojaviti... sumnjam!?

Kemica

Ovako ja počela njegova muzička bajka

                     Zbogom legendo! 

Rođendan

     Ma... nisam ja tol'ko star, al'... nešto mnogo toga pamtim!? Godina za godinom, nakupilo se. Nešto kontam, kontam... đaba matematika, ja njoj ovdje nešto ne vjerujem...

Uzmem olovku pa popišem sve te godine od rođenja, saberem, pa opet kontam, nešto ih previše, al'  to je to - *ebena matematika, nemo'š ni nju prevariti.

Pa da budem realan bez obzira kako se osjećao;  prirodu / Boga (kako kome drago) ne možemo prevariti – naš biološki sat besprijekorno radi, a vrijeme svakim trenom nepovratno ističe!

Ipak, uz malo sreće i zdravlja nije to razlog  za loše raspoloženje, da se veselim, svakako! Život je tako kratak -  pa zar ga provesti u negativi?

Paaa...

Folk i još po nešto

     Kao veliki ljubitelj makedonske narodne muzike, slušajući je, sjetih se i pokojnog Jonča Hristovskog, vrsnog interpretatora i kompozitora. Sjetih se i svoga posta iz 2010. godine koji prenosim u cijelosti. Ne znam datum ovoga snimka, podsjeća me na kasne 70. početak 80. ...  evo i prilike da se prisjetimo šta smo tih godina vozili.

                                                                                            
    Davnih 50-tih prošlog vijeka gradio se VSZ (vojno-sanitetski zavod), na lokalitetu današnjeg Bosnalijeka. Tehnika kojom se tada gradilo bila je oskudna, a zamijenjivalo ju je mnogo fizičke radne snage. Među radnicima, ne znam od kuda sve, nalazilo se i Makedonaca.  Ne bih o objektu ili ljudima koji su ga gradili, nego samo mali osvrt na muziku koju su tada donijeli Makedonci i koja je zauvjek osvojila moju naklonost.

  U ono vrijeme kad još nije bilo televizije,  mi klinci, ljeti, sa prvim mrakom išli bi u krevet. Prozori moje sobe, gledali su na tada čist potok Sušicu i dalje na brdo Hum. Taj prvi san išao je malo teže zahvaljujući velikom žabljem horu iz potoka i muzici Makedonaca koju su upražnjavali poslije večere, pred spavanje, a dijelilo nas je svega par stotina metara. Ne, nisu to bili neprijatni zvuci, naprotiv i danas bi volio ići na počinak uz istu muziku. A muzika i pjesma, sjetna, pečalbarska, ostade u duši do današnjeg dana.

  O muzici kao i o ukusima, nezahvalno je raspravljati, a folk muzika južnjaka (tu ubrajam i nas) od  Turske do Portugala ima i neku zajedničku nit koja je veže.

Cрећан Божић / Srećan Božić

    Мир Божји, Христос се роди / Mir Božji, Hristos se rodi!