Ma... nisam ja tol'ko star, al'... nešto mnogo
toga pamtim!? Godina za godinom, nakupilo se. Nešto kontam, kontam... đaba
matematika, ja njoj ovdje nešto ne vjerujem...
Uzmem olovku pa popišem sve
te godine od rođenja, saberem, pa opet kontam, nešto ih previše, al' to je to - *ebena matematika, nemo'š ni nju
prevariti.
Pa da budem realan bez
obzira kako se osjećao; prirodu / Boga
(kako kome drago) ne možemo prevariti – naš biološki sat besprijekorno radi, a
vrijeme svakim trenom nepovratno ističe!
Ipak, uz malo sreće i
zdravlja nije to razlog za loše raspoloženje,
da se veselim, svakako! Život je tako kratak -
pa zar ga provesti u negativi?
Paaa...
Nema komentara:
Objavi komentar