Kao veliki ljubitelj makedonske narodne muzike, slušajući je, sjetih se i pokojnog Jonča Hristovskog, vrsnog interpretatora i kompozitora. Sjetih se i svoga posta iz 2010. godine koji prenosim u cijelosti. Ne znam datum ovoga snimka, podsjeća me na kasne 70. početak 80. ... evo i prilike da se prisjetimo šta smo tih godina vozili.
Davnih 50-tih prošlog vijeka gradio se VSZ (vojno-sanitetski zavod), na lokalitetu današnjeg Bosnalijeka. Tehnika kojom se tada gradilo bila je oskudna, a zamijenjivalo ju je mnogo fizičke radne snage. Među radnicima, ne znam od kuda sve, nalazilo se i Makedonaca. Ne bih o objektu ili ljudima koji su ga gradili, nego samo mali osvrt na muziku koju su tada donijeli Makedonci i koja je zauvjek osvojila moju naklonost.
Davnih 50-tih prošlog vijeka gradio se VSZ (vojno-sanitetski zavod), na lokalitetu današnjeg Bosnalijeka. Tehnika kojom se tada gradilo bila je oskudna, a zamijenjivalo ju je mnogo fizičke radne snage. Među radnicima, ne znam od kuda sve, nalazilo se i Makedonaca. Ne bih o objektu ili ljudima koji su ga gradili, nego samo mali osvrt na muziku koju su tada donijeli Makedonci i koja je zauvjek osvojila moju naklonost.
U ono vrijeme kad još nije bilo televizije, mi klinci, ljeti, sa prvim mrakom išli bi u krevet. Prozori moje sobe, gledali su na tada čist potok Sušicu i dalje na brdo Hum. Taj prvi san išao je malo teže zahvaljujući velikom žabljem horu iz potoka i muzici Makedonaca koju su upražnjavali poslije večere, pred spavanje, a dijelilo nas je svega par stotina metara. Ne, nisu to bili neprijatni zvuci, naprotiv i danas bi volio ići na počinak uz istu muziku. A muzika i pjesma, sjetna, pečalbarska, ostade u duši do današnjeg dana.
O muzici kao i o ukusima, nezahvalno je raspravljati, a folk muzika južnjaka (tu ubrajam i nas) od Turske do Portugala ima i neku zajedničku nit koja je veže.
Nema komentara:
Objavi komentar