Ja, ostali i Koševo

subota, 10. kolovoza 2013.

petak, 9. kolovoza 2013.

Sa Jadrana

U ove tople dane... o čemu drugom razmišljati...

Split - sa sv. Duje

Split - sa sv. Duje

Ka Gradcu

Gradac

ponedjeljak, 15. srpnja 2013.

petak, 21. lipnja 2013.

   Ljeto u Švedskoj je kratko. Prvi znaci naziru se u maju, da bi u junu priroda bila u punom sjaju. Stiče se utisak da se transformacija dogodila preko noći. Ljepota i raskoš boja prisutni su na svakom koraku. Noći su svijetle i vrlo kratke, a na sjeveru sunce i ne zalazi. Žuri ljeto ka septembru kada ponovo sve nestaje.

Midsommar
Ljeto donosi sunčane dane, toplinu i svjetlost, a to većinu jako veseli i raduje. Imati još veliki praznik u čast tome!? E, to imaju Šveđani. Midsommar je praznik prirodi i jedan je od najvećih. Mada u prevodu znaći sredina ljeta, slavi se početak. Slavio se još u davna vremena uz prinošenje žrtve boginji oplodnje Freji. Kada bi sunce sjalo i dan i noć, to je bio znak za slavlje i odanost boginji, a vrijeme kao stvoreno za ljubavne čari kako bi se djeca rađala u proljeće pogotovo na sjeveru. Vjerovalo se da je to magična noć.
Tradicija se sačuvala do danas i mada se više ne vjeruje u magičnu noć, širom Švedske se slavi i praznuje, svuda su narodna veselja, a to ne može proći bez bogate trpeze i tradicionalnih jela kao što su šotbulari (kottbullar - mesne okruglice), razne ribe, losos (dimljeni) i haringa u raznovrsim umacima i marinadama, meso sa roštilja... Tačka na i je torta od jagoda. Podrazumijeva se, sve se to mora zaliti obiljem žestokog pića i piva. Midsommar se slavi u cijeloj Švedskoj subotom u junu koja pada od 21-26.
(post objavljen 22.06.2010.)

Ove godine kao da im se žuri pa praznuju danas (petak, 21.06.).
                       Glad midsommar! Sretan početak ljeta!

    Par sličica iz Švedske

ponedjeljak, 3. lipnja 2013.

Paprat, omorika... ili oboje

Davne 1963. donio sam omoriku iz Mokrog, visine tridesetak cm i posadio je pred kućon. Sada je njezina visina nekih petnaestak metara, a obim na 1m visine oko 130 cm. Dugo vremena od kako se razrasla, pod njezinom krošnjom izuzev
korova ništa nije moglo da vegetira. Nisam neki stručnjak za hortikulture, al' pade mi na pamet paprat. U šumi, u hladovini, raste k'o luda, ništa joj ne fali makar sunca ne vidjela. Podkrešem omoru, donesem iz šume desetak strukova paprati i presadim ih u njezinoj sjeni..
Da rezimiram:

Omoru ne bih posjekao, nema šanse... ipak mojih ruku je djelo, a paprat...
možda u njoj neko ne vidi ljepotu, ali pri svakom dolasku kući doćeka me u svoj svojoj raskoši.